U književnosti se afirmirao u prvome redu kao pjesnik. Tematsku okosnicu
njegova pjesništva čini oscilacija između male i velike povijesti, zavičajnosti i
kozmopolitizma, lokalnoga i univerzalnoga, filozofičnosti i humora,
kolokvijalnosti i metafizičnosti, urbanosti i insularnosti; bio je sklon
nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na
svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te
jezičnu kreativnost i humor I. Slamniga. Objavio je niz zbirki (Volile su me
dvije sestre, skupa, 1970., 2. prerađeno izdanje 1989; Živjela naša
udovica, 1977; Zgrad, 1977; Mačka na smeću, 1984); posmrtno mu je
tiskano
više
knjiga
pjesama
(Treperenje, 1994; Stvaranje
Dubrovnika, 1996; Mrtvo
zvono, 1997; Fleka,
e, 2001),
putopisa
(Otoci, 1997; Putopisi, 1997) i eseja (Dubrovačka zrcala, 2007; Unutrašnje
stvari, 2008), koje su dodatno potvrdile njegovo mjesto u suvremenom
pjesništvu, ali i putopisu i esejistici, te roman Oficirova kći (2011). Prevodio
je s engleskog jezika (R. Frost, H. Pinter, J. R. R. Tolkien).
(Hrvatska enciklopedija)
236