(„collaine“), koje mogu nositi samo doktori i vitezovi, i narukvice
(„naroquize“), koje se nisu smele poklanjati čak ni nevestama. Grad koji
striktno definiše, i čak donosi zakonski propis o tome, koja se jela smeju
trošiti na gozbama a sve u cilju da bi se „obuzdali neumereni apetiti
raskalašne mladeži (iuventu dissoluta) u gradu i distriktu“, uključujući i
strogu zabranu za marcipan, „koga ne sme biti ni za koga u našem gradu,
osim za bolesnike ili da se pošlje izvan grada i poseda naših“.
„Ko u letnjem sumraku poludele bolnice
I puni umilnih misli što se glože
Već se naginjemo, dok sve do tančina
beleži
Pisaća mašina moje kože“
Milan Milišić
Slučaj Pesnik? Iako, dalekih osamdesetih, Milišićev Dubrovnik nema jasno
definisanu politiku kažnjavanja gordih (jedini smrtni greh koji ne priznajem!)
i oblapornih („od usta sam odvajao da bih jeo“, kao mantru ponavljam
besmrtnu misao Igora Mandića!), presumpcija nevinosti neće umilostiviti
entuzijazam dubrovačkog SUBNOR-a da Pisca osudi na osamnaest meseci
zatvora uslovno. I danas – kao bivši mardeljaš političke „provenijencije“ – ne
uspevam da dokučim šta je cenzorima u tekstu „Život za slobodu“ bilo
„vredno“ robije: jebitačna forma očiglednih dokaza o životarenju na koje
umetnost ne pristaje per definitionem ili cinična persiflaža slobode što je
gospodar poklanja vernim podanicima? Šta je „vredno“ života, posebno
života Pesnika, verujem da nikada neće spoznati, besmislom rata
baždarene, nišandžije sa ratnog broda.
“To je zadnje čega se sećam. Ne znam da li
sam bila u nesvesti, da li sam bila ošamućena.
(...) Bila je strahovita tišina. I znala sam da je
Milan mrtav.“
Jelena Trpković, supruga Milana Milišića
Čezare Paveze ostavlja testament pred samoubistvo : „doći će smrt i imaće
tvoje oči“; njegov je i stih i o „nekoj ženi koja nas na brežuljcima čeka“: više
beleška sa ličnog ratišta nego pesma. Svi su ratovi isti: potoci suza i reke
krvi, gomile leševa i brda govana; službene istorije krvožednih i prećutane
tišine poraza. U traganju za crticom iz vojničkog dnevnika (gašenje požara u
232