la parisienne
refren
u rancu sam donela knjige
knjige kiše pored sene
knjige ptica sa rascvale pruge
knjige lipe i ruža
knjige osmeha u prolazu
dok mala ulična sunca
uz ponoćno vino
ćaskaju sa komšijama
knjige muzičke
dok se zlatni jerusalim
razliva niz vene metroa
a stari vergl mirno
naseca kriške partiture
uz turin od ribe
crveni baron se smeje
zadovoljno
iako je praznik
ostavio je slobodan sto
za goste izdaleka
da bi se sreli jedan pripiti filozof
i balerina iz slomljene muzičke kutije
iz svoje platnene torbe
nije izvadio zelenu salatu i sir
nego knjige
kupljene na pijaci koja
bez traga nestaje
u amfiteatru prozora
knjige vetra
su se same otvarale
na nizbrdici ispod sakr kera
vinograd je dremao
a pod našim stopalima
nicali su pravi dijamanti
poklon za krv
186