koju smo moja draga i ja
predale duboko pognute glave
i visoko uzdignutih ruku
dale smo svaka svoje srce
svakom kamenu koji smo
srele na našem prvom randevuu
posle trideset godina
nikad izgovorenog obećanja
večnosti konačno slomljene
kao pečat
knjige sam donela
knjige jednog smeha
ponosnog i ranjenog
divnog kraljevskog smeha
čije su mi se stranice
urezale u svaku laticu tela
smeha koji sam ponela
i donela
živog
njegovu melodiju dišem
svakog jutra iznova
kad otvorim knjigu svojih očiju
da bih kraj uzglavlja
pozdravila tihe vitezove
knjige čuvare knjige ljubavnike
donela sam knjige nežnosti
knjige doma
prvog doma
u kome sam ostala
i kad sam otišla
u rancu sam donela knjige
u svakom slovu
donela sam sebe
187