PRVI BLUZ
Tamo je naša koliba, pobrini se za nju.
U njoj su moji roditelji, sahrani ih.
Oni će umrijeti još ove noći
Od tuge.
Tako sam pjevao svojoj dragoj,
Koja je ostala uplakana na obali,
Ja, crni rob iz Senegala,
Kojega su bijeli lovci uhvatili lasom, okovali u potpalublje
I sad ga voze na kontinent slobode, jednakosti i pamuka.
Draga me nije čula pa sam zazvao našeg plemenskog boga:
Bože, bože, ti koji si zaspao i koji si oslijepio
I oglušio,
Ovo su moje pjesme tužbalice, pobrini se za njih.
U njima je moja duša, pobrini se za nju.
Kad to obaviš, bože moj,
Prati valove ukletog broda koji me odvozi u daljine
I slijedi ga, jer tragovi brzo nestaju, more se poravna.
A kad ga sustigneš, popni se na nj, pobij posadu bez milosti,
Siđi u potpalublje, uzmi sjekiru, raskuj okove s mojih nogu,
Pa me vrati mojoj duši duši na uplakanoj obali Senegala,
Gdje me čeka moja crna draga,
Sa zelenom mambom u oku.
I malim bijelim bastardom kojeg će roditi za devet mjeseci.
141