PONOVO NA MJESTU PRVOG GRIJEHA
Evo me, stojim pred Vratima od zlata.
No kako ući? Ovako grešan ne mrem.
Na sreću Petar hrče... Otvorim vrata.
Ona zaškripe. Nepodmazana… Premrem.
Tu Božji dom je. Smokva… Slika je ista.
Kroz prozor vidim prašnjavi Božji prijesto;
Sa smokve visi stapka famoznog lista,
Kojim je Adam pokrio stidno mjesto.
A usred Vrta na Stablu Trajnog Znanja
Još uvijek zrije Jabuka Strašnog Suda;
Kao da Adam sa Zmijom Evu ganja,
U zraku lebdi opori miris bluda.
A na tlu dolje (to zdravi moral vrijeđa)
Još se vidi otisak - Evinih leđa.
140