I sve kišne teme,
Zaćutao je.
Možda je taj krik metala
Bila jedina reč
Koju je umeo da mi kaže,
Pre nego se zatvori
I završi u kontejneru
Ili u rukama spretnog ciganina.
Setio se svega i svih
Svih gramofonskih ploča
Koje smo šetali, ponekad u društvu
Ponekad sami,
Smehova i plesa kišnih
Sklopio se.
I ostavio me sa pitanjem,
Gde li je otišao?
Kiša je stala, tu je i sunce
Ali njega nema više na ulici, nestao je.
Revolucija, alkohol i lutka od marcipana
Reka ljudi,
I noću i danju,
Uzdignutih transparenata,
Skinutih sa interneta
Kao veliki, šareni jež, šetaju dostojanstveno
I smelo, kroz ulice istorije koje se vrte u krug
Reakcija na neke ideje koje nisu njihove
Treba im lova, obrazovanje, ljubav, smeh
Pričam anegdotu dok tako prolaze
Pored kafea, u kome sede
Miloš, Dušan, Jovana
Ili bilo ko drugi,
Možda smo bili samo ja i muzika
80