I četiri šoljice za kafu na stolu,
Možda su to neki mladi ljudi za stolom
Ko bi znao, misterija
Rešio sam da napišem pesmu
O mostu u Pragu
Jednoj šetnji od par trena
Ili možda večnosti
Kada se prvo pojavio bar sa dobrom svirkom.
Jedan lik sa dugom kosom, kao Isus
Sa akustičnom gitarom...
Pod lampionima
Vazduh je težak
Od mirisa kolača
Zvukova cipela,
Žagora šetača
Taj žagor ne mora uvek da bude veseo, ali bio je
U toj ulici
Bio je bar, pijanci, kerovi, parovi...
Krenuo sam ka mostu
Pa iza njega Kafkin muzej
Plato pod obalnim stubom
Imao je svetiljke i drveće
Poređanih u linije
Sreća je kada nema nikog, a bilo je sreće.
Moj povratak kroz lavirint
Nepoznatih ulica
Koje su oblikovane zvucima violina i
Poljupcima zalutalih parova
Sve do ulice, i onog bara, sa gitaristom,
Pijanicama, kerovima, parovima
Sada se pretvorio tek tako, puf
Posle samo jedne šetnje
Oko mosta i Kafkinog lavirinta
Tražio sam nju,
Lutku od marcipana,
A našao striptiz bar
81