BKG № 34 BKG 34 | Page 79

Sunce je Blago, jesenje Sunce. Jedna svečana, Emajlirana i okrugla tacna Na terasi kafea Sa koje dižem treći spricer, Koji boji sve u žuto-srebrno. Dok iz muzičke škole dopire zvuk klavira, Neko lep uči da svira. Gramofonske ploče Moj stari kišobran je umro Dotrajao je i prepolovio se, Išao je sa mnom u noćnu vožnju Punu martovske kiše, Video farove automobila bučnih Išao je sa mnom u poslednju kupovinu I otkrio Da sam se navukao na mančmelo I sok od šumskog voća. Čekao me je na čiviluku supermarketa Dostojanstven kao i uvek. Prešli smo ulicu, Mimoišli prolaznike I lepu devojku kojoj ne znam ime Pozdravili lutalicu ispred zgrade I ušli u stan, Kao i svaki drugi kišni dan. Zatvarao sam ga, Pokušao sam, I pukao je, Prepolovio se. Zaboravio je na svo loše vreme I mene 79