još (kak ni mi) ne snela zimski kožuh
tekar se sprema nalegati gusto kej nova uskrsna sukna
tekar se budi tekar kej z narkoze dohadža k sebe
ne svilna kak si mislim da bi več morala biti
tekar na se meče svoj prvi šlafrok
zelenec prelevanec
zvlečen z blata
gda si ležem na zemlu
kej gda v more vteknem prst
mi se čini da celi svet čujem
morem je napipati z nogami kamejne na medža (kej je to treba)
čak i pobrano v suhozide tam negde vrag si ga jebi de
de sem bila samo na slike
v knige
v ruka imam nejni treset i kosmata dena čretov
i tam malo više de se milazi z nebom da se se plave
kej poflebana kej debela zimska postelina pri zajnom prajnu
i pred topline
gda je više tuha ne treba do na kesnu jesen
mej prsti ju imam žutu masnu tu i tam krvavu
i crnu v prašinu zesušenu i zgorenu
kej letne plaftiče na luftajnu
gda si ležem na zemlu čujem i miša
kak vrag mali glocka positno ništi kej smo veto posadili
i zemla mi govori kak i on mora živeti
čujem krta kak krti krtorovec
i kojna kak lovi galop
i lemeš kak duži brazdu i motiku i zubače
mi je čuti i travu kak šumi sama mej sobu
i kosu
i šenicu kak ide van i kak je zrno posle naleva
i plajdu kej bu potukla se kej dospe
i kosti lucke kej nemaju kam prejti
i daline dalke dalke kak se daliju
gda si ležem na zemlu
ravnu ravnu
tak kad onda gda si nesu ni mislili da bi mogla biti okrugla
de bilo
57