čujem kak more šumi pod menu
šepiče šepiče
se misleč da ga nem čula
a če i bi da ga ne razmem
panonsko more moje kej su od nega samo čreti i blato i bati v jama ostali
i mi
tu i tam se razleje samo da pokaže da je spod nami
i de je se bilo
da si ne bi nekej drugo mislili
kak smo ga spretirali jel je otišlo samo
i da znamo da se kej god mi napravili ne dalo spregraditi
i zesušiti
če mi i zaboraveli da još je v nami negve glibline
i kak to v gliboko i kmično čovek more prepasti
če ne pazi i staje kam bilo ni ne misleč
i leže tak de bilo
gda si ležem v zemlu
v svoju zemlu
ležem si kej na zemlu
golu
zgrabimo se i prepanemo jena v drugu
i zalejemo jena drugu
i ja si mislim kak je glatka i mekana kej postel
kej testo za pekmezaču
i popravim si ju pod glavu kej vankuš
i sejnam gliboko gliboko
i šparam si sejne
za potle
kej bolše jelo
da mi dukše šepičeju v vuho
nadelena
nadelena sem žnem a da nes ni iskala
(de bi si i mislila kej takvoga
de bi se i vsudila)
a ne bi ga sejeno dala ni za niš
58