mesec je svetil bole neg kakov lampaš tak smo leteli da je samo led popucaval pod nami tak mi je bilo lepo toplo da sem si se dremala i mislila kak bi se zanavek mogla tak z tatu kajucati i niš mi ne bilo če bi i v led prepali kak mi je jemput noga do riti v led prepala i sa sem se smacala
pevcov korak
pesmu ovu pošilam gore , kam bi drugam , vladeku , velikom gosponu i prijatelu spisatelu vladimiru poljancu ( 1953 . – 2011 .) kej me je tental da pak spisavlem više a najviše na jeziku svojemu kekavskom sedimo v mraku v prvom kej kre peči zidane kakve negde doma v jokešicu je l na potoku mama bi rajše na potoku de je bila mlada cura a v bene vite v zagrebu na bukovcu v urbane vile kak veliju to je dom moderni za stare i nemočne de je mama dukše od leta dole se zagreb blešči kej drek v lampašu event celebrity stage i backstage i mama čistom onak dobre je vole kej se dopoldan napopevala a jedino kej još more veli je dobro popevati samo da ima s kem
veli kak je od božiča dan dukši za pevcov korak ti si božo sekej pišeš dej si i to zapiši to ti je tak zgodno veli o zimskom solsticiju
baš sem čera gda je moja kej sneha pitala po komu ja tak lepo znam napisati povedala kak po nikom sama za se kej prase jedino kej mi kej moje mame sekaj zna opasti na pamet
55