brzom poštom univerzuma
preko zida ćutanja
putuje hiljadu
svetlosnih godina
preko rastopljenih svetova
staklastih minerala
moje pitanje
odjekuje kosmičkim prostranstvima.
Gde smo mi sada
gde smo mi sada?
Svemir je nem
oluškujem ćutanje
prorok se grči
uvija
umire u prašini
udavljen u vlastitoj krvi
otrovu sopstvenih vizija.
Gde smo mi sada
ponavljam
okrenut vetru
na strmoj litici
iznad
spaljenog grada
iznad
umrlog planeta.
A odgovora nema
samo jezivo
odjekuje
kroz peščane
dine
kvazare i
mlečne puteve.
Gde smo mi sada
Gde smo mi sada?
376