BKG № 34 BKG 34 | Page 377

*** (Starim) Starim rastapaju se ćelije moje tvrde ćelije propadaju trule u prah se pretvaraju nošene vetrom rasipaju se. Starim oči me ne služe mozak zakazuje ruke mi drhte a noge one su oduzete. Starim umirem natenane gasim se lagano kao otpadak sveće kao list smreke iz moje bašte u kasnu jesen hladim se. Starim pogrbljen prebirem po travi oslonjen na laktove kosti trule. Starim starim starim. 377