vence mirisne
ostavljamo da trunu
sa mrtvacima.
Plašimo se njihovih seni
njihovih ledenih dodira
njihovih umrlih misli
njihovih čvrsto
zapečaćenih sanduka.
Bežimo u masu
u gomilu
krijemo se
od njihovih prozračnih očiju
da nas ne vide
da nas ne nađu
da nas ne ugrizu
da nas ne povuku
sa sobom
u crni ambis
ništavila.
O nečista savesti!
*** (Prebirem po memoriji)
Prebirem po memoriji
po svetskoj istoriji
po nemoćnoj prošlosti
po sprženoj
spaljenoj
ispucaloj moždanoj kori
božjeg proroka.
Pitam ga
gde smo mi sad.
Odgovor dolazi
375