sa zlostavljanim ženama djecom radnicama
vidim svjetlo se ne gasi u očima general majora
kraljeva careva kneževa pjesnika da bi ih svaki dan
vidjeli putovi kojima trebaju krenuti kada pijetlovi
prvi revolucionarno zakukuriču uoči posljednje zore
na tvojoj puti nježnoj kao vata puna krvi.
JAČI SPOL
U svakoj berbi zavirivao sam duboko
pod suknje snovima na infuziji
u košare kriomice trpajući okrutne požare zvijezda
u vlasništvu kapitala poput eritrocita
i našeg prvog plača na njegovim ilegalnim ratištima
tetoviran preobraženim cvjetovima pamuka
dozivajući u tvoje ime sunce u zamke
u eho galopa u halama tekstilne industrije
u njima vodimo ljubav s koncima već umotani
u duge bale platna ne mareći za već skoro potrošeni kisik
naša pluća vode revoluciju ljubavi za vječno vedro nebo
u očima prosjaka u kojima pjevam njemu neznanu himnu
kada mu pokušam izgovoriti tvoje ime samo tada se uplašim
svih ujesen prošlih kolona suncokreta uspavanih u udobnu
smrt koju si obožavala putujući na nepreglednoj nizinskoj traci
u torbici sa samo tebi znanom medicinom za oživljavanje
srčanog mehanizma nesvjesnog snage koja meni nedostaje.
PRIHVAĆANJE SEBE
Ne misleći ni na insceniranu vedru noć
da me ne dospiju uniformirati
u poglede ushićenih sitnicama vatrometa
367