znojeći se prizivao sam poznata
i nepoznata imena životinja ptica
biljaka ljudi koji su me veselili
poput prastarih kvrgavih duša maslina
oduševljavajuće otporne na škripu zuba
preživljavajući stoljeća s bogomoljom
punom paučine u kojoj umišljam
da muhe zuje posljednje molitve upućene meni
samo stoga što sam pišući njihov maštoviti
mračni stvoritelj koji mogu otvoriti vrata
puštajući svjetlost dok njih i mene ne zaslijepi
zapravo sve je nesporazum tebi meni
treba više spasonosnog zraka
sunca narezanog na kriške umjesto hostija
u svim sam ti snovima zaboravio reći ono
prevažno za nas
možda nespretno
nesretno skriveno u zamućenim metaforama.
BOŽANSKA TMINA
Iznova sam pobješnjeli terijer
zamračen poput božanske tmine
s ptičjim kljunom ružno raspjevanim
poput noža u desnoj subklavikularnoj arteriji
utrčavši u utrobu javnog okupljališta
instinktivno u zemlji mrtve revolucije
na pločama Trga bana Jelačića crtam
svoj fetus star sto sedamdeset godina
Njegošev duh carski orden sjeme revolucije
uz izmišljenu limenu glazbu marširaju
366