koji neuspješno pokušava raznježiti grad
na svakoj izlizanoj obljetnici obnove prošlosti
koja mi ne pripada poput sadašnjosti
odlučne, samosvjesne, grube, vrele u dlanovima
zgrožen osjećam blagi pritisak osrednjosti
dvadesetak lokalnih amaterki u balerinkama
cupkaju na tjemenu mašu šarenim resicama
balonima od kojih će mi neki prsnuti u glavi
opet me ne uspjevši razboljeti do pokornosti
ni po čemu se ne izdvajam mijenjajući ritam
ton vlastite obnove prihvaćajući sebe kakav jesam
izmijenjen prkosom svladavši svečanost smrti
ne mislim ima li sporednog izlaza za poneke nas
koji smo preobraženi u čudo vladaricama za uživanje.
SPONZORUŠE. BIZONKE
O nekim ženskim bićima ne mogu
pisati krasopisom svemira
ne volim miris njene kose
osjećam ga kao sjeverac prokletih neženja
oni nikada ne mirišu na ljubav s nebom
na pisanje povijesti nježnim prstima
dozivanje božanske kiše u ženska imena
što cvatu na jeziku u svim godišnjim dobima
njima sponzoruše svake noći migolje
poput bjelouški na štangi u noćnim barovima
dok na leđima bizonki kipi muška krv
pjevajući meko svjetlost ne misleći na djecu.
ŠTEDNE SIJALICE
Negdje ima svjetla za one koje volimo,
368