srpanjsko sunce nagriza oči
vidim se udvojen kao slika na slici
na tjeme mi padaju uz piskutanje
upravo uklonjena lastavičja gnijezda
ne odričući se zavjeta sezonske selidbe
pridružujemo se beskućnicima
prepuštajući se s njima meditacijama
ne vidimo se noću ispod mosta
šutimo
crni smo poput nagomilanog riječnog mulja.
ODLUČNOST
Poljima jezdim kao tvojim dlanovima
noćas obilno natopljenim rosom
moram ih držati širom otvorenim
kako bi se suho svemirsko oko moglo ovlažiti
i osvježeno pogledati nas do prepoznavanja
u svojim snovima kojima kaska našim ranama
melankoličnim kao da su se napušile trave
s nekim klincima koje posvajaju tišine pustinja
kojima otkačeni jure na sanjkama kroz pijesak
vičući donosimo proljeće svijetu od kojeg bježimo
ubrzavajući penjanje svakim klasom tamne pšenice
čvršće te stišćem za ruku
odlučno zabijajući nož u srce apatije bez iluzije neba.
360