ŽVAKANJE SEBE
Grad doživljavam poput odjeće i kada naiđu loša vremena ulice se toliko suze da mi je u njima tijesno kao u hlačama skupljenim nakon prvog pranja
to nema nikakve veze ni s njenim ohlađenim spolnim hormonima u školi kreativnog pisanja napučenom mnoštvom anemičnih agnostika
uglavnom moja rodica nije se seksualno odvezala od svećenika ni nakon udaje iz sela otišao sam nimalo traumatiziran
to nema veze ni s neizbježnim nagrizanjem duše noću nakon gadljivih presica političara za medije na kojima se u znalački namještenim tekmama aktivno laprda za gomilu kojoj nedostaje vlastito izbavljenje
moj problem je zapravo ne imanje nekih klinaca poput mene da mi pomognu nagovoriti Dostojevskog da je za veterane njegova formata čistije vratiti se u tihe kockarnice dokazano bolesne umjetnosti
nego danonoćno žvakati sebe kao istrošene prljave maćuhine haljine.
MEDITACIJE
Čekajući da se sjetim stigao sam opet kao stranac na mjesto na kojem sam uobičajeno neprimjetan
naslonjenom na poružnjelu fasadu zgrade koja se upravo kreči
359