***
Mog strica nema već par tjedana.
Takvi ljudi ne umiru.
Čekam da me nazove i kaže;
Ja sam se zafrkavao! Idemo na kavu.
Objašnjavam ti već godinama
šta je konceptualna umjetnost.
Predstava,
život,
smrt,
život...
Ja zbilja čekam poziv.
Mog strica nema već par tjedana.
2.studeni 2016.
VJEŽBANJE
Uvježbavam se u tajnim riječima,
naiđem na mramorne,
ne mogu dohvatiti značenja ispod kamena.
Klešem nova.
Sve što mašta može prihvatiti kao svoje.
Uzimam udicu, zabacim na sjajni kamen,
pazim da me nitko ne vidi kako ribarim poeziju.
I polako, sloj po sloj,
a to su krhki i porozni dijelovi prašine,
zadobijam rečenice.
Jutros sam uhvatila svjetlost mrtvih misli.
To su tek pojedinosti,
od kojih valja graditi,
npr. mrtvo more ispod mlaza gradskog vodovoda,
špina obrubljena koraljima,
stružem motive,
obaram zvijezdu davno srušenu pred pragom.
U prašini svijet atoma,
i naša tijela od zvijezda pod mramorom.
Bit će težak zrak, nedostatak vjere, puka dosada.
Ipak, nešto moram graditi,
pa uljubim pjesmi poljubac u čelo,
287