sašijem joj krinolinu,
nanesem joj sjajila na oči,
obučem cipele
nek ide na ples s drugim pjesmama,
nek se smrti ne boji,
ona nije vična propadanju.
I još joj savjetujem da bude slatka kao ljetno grožde,
tako će je zobati ostale,
tako će i ona kušati poeziju.
28.3.2016.
HRANITELJ SVIJETA
Ostavio sam poeziju na prozoru
da se prozrači.
Iznad izbočenih jagodica
rijetke uspavane ljepotice,
dunje cvale su na kuhinjskom stoljnjaku.
Sunce ustaje zbog zavjeta množine
i zaklanja meke ljubavne šansone s radija.
Žena nosi lice limuna i kućnog nemara.
Vjerujem njenim idejama dok je u haljini.
Oličiti ćemo Stari most,
samo da zadrži vjeru.
Svi ti ljudi u prolazu
kao upitnici,
u mom su krilu oganj
koji će produžiti vrstu.
Vratim se na prozor,
razapnem pjesmu o štrik za veš
i u nju ugraviram dijalektiku meda.
12.3.2016.
288