kao prazni ormari
stranci u šumi ostavljaju cipele i dobre namjere
bosi utrčavajući u postelje
gužvaju suhu kožu
pod prstima kao pod mrazom pucaju oči
one pune vode pucaju glasnije
kao bobice grožđa pred zrenje
i umjesto pijetlova bude selo
početkom ljeta u vinogradu niknu djeca
bez očeva
kao mlade pečurke iza kiše
Lokomotive
1.
Petar se voli penjati po starim lokomotivama
narastu mu oči kada ih ugleda
kako stoje pune skraćenih daljina
i puštaju da po njima neprimjetno pada nebo
pod dječjim jezicima rastu odlasci
kraj usnulih tužnih trbuha
duga putovanja ispod zatvorenih očiju
pojele su dovoljno
čeznutljivih pogleda i pozdrava
rastanaka
sastanaka
svakodnevica
da se izjednači njihovo trajanje s
treptajem fotoaparata
pažljivo smo umotali u trenutak
nenametljvi pejzaž kolodvora
majčina leđa dok pridržava Petra
da ne padne s kotača
272