njegov veliki osmijeh s dva zuba
moj prst uperen prema prolaznicima
i ništa nije promaknulo
osim možda majčine brige
koja se ne može vidjeti
straga
2.
u djedovim pričama
njihova užarena usta
gutaju buđenje brežuljaka
dok još zijevajući
putuje na posao
bojimo se njihove usijanosti
ali suosjećamo
pa izmišljajući pustolovine
vraćamo otkucaje
dugačkim željeznicama
gledajući satima kako se
tračnice u daljini
spajaju u jednu točku
3.
početkom kolovoza skupljamo kupine
po zapuštenoj pruzi
pazeći da koračamo korak na prag
korak na prag
između je provalija
koja završava igru
zapravo
najvještija sam u hodanju tračnicama
pažljivo nogu pred nogu stavljam
kao hodačica po užetu čuvenog cirkusa
273