2.
baka je često govorila
kako je njen otac zapravo
Mato iz susjednog sela
koji pod šeširom nosi
putovanja kao nar sjemenke
i posjećuje ih čim
utihne posljednji lavež
njihovo siromaštvo
zatrpavao je ilovačom i gurao
među kosti uginule stoke
kao i debele ruke njene majke
pune žireva i lješnjaka
prepelica koje misle da su žene
ponekad bi stao i zapalio cigar na raskrižju sela
puštajući da ga u oblaku dima
prekriju cijelog
pčele i ptice
skupljao je koštice trulog voća
koje je ostajalo iza berbi
vjerujući u zdravu jezgru
i sad je svejedno s koje strane prilazi zima
jer ne ostaje ništa
osim štihanja i kopanja
nužnog tetošenja zemlje
nakon predugog ljeta
3.
kad kesten rodi šuma je puna berača
glasovi trče leđima žena
kao divlje životinje
pomlađujući ih stranim naglascima
i njihova se puna tijela otvaraju
271