BKG № 34 BKG 34 | Page 270

kraj tegli zimnice ponekad lijeno prolaze zmije debele zelene kože baka kaže da su već pitome i da pod temeljima kuće otkako su iskopali podrum spavaju kao stražari prezimljujući kao i mi sa sunčevim bakljama u trbušnim šupljinama O podrijetlu 1. majka moje bake nosi vodu s potoka i spava u lišću kad nitko ne gleda pala je rukom u kotao pun masti kao djevojka i nosila veliki ožiljak dužinom cijele podlaktice uvijek je pričala kako su njena djeca šest sinova i jedna kćer nicali kao gljive jedno po jedno svakog ljeta tih plodnih kišnih sedam godina jednog srpanjskog popodneva gromovnik je bacio munju ravno u njihovu štalu mačke su izgubile uši a njeni sinovi razbježali su se poput mrava na drugu stranu ekvatora 270