i sebe kako skrivam pogled da me ne vidiš i prepoznaš
znaš sve o mojoj stidljivosti
a o meni ništa
osim kratkih rečenica poput
divan dan povezani smo da
a možda i popijemo tu kafu jednom negde
u nevidljivim meandrima dvojine usamljenosti
kad se drugi put nismo videli
srela sam tvoj pogled smekšan od lepote
sklupčane u noći sa cigarom u ruci
i rukom u dlakavom čudovištu koje voliš
kad te noću probudi razleganjem glasa čuvara kontrole
nad srećom koje se ponekad uplašiš
znaš sve o mojim kućama
u kojima nisam živela život
već mi je smrt bila dovoljna da preživim
a o meni ništa
osim kratkih ćutanja između redova zbunjenosti
šta se to dešava kad ti se čini da se ništa ne dešava
kad smo se treći put sreli
nismo se sreli
samo su cigani pevali
braća naša po materi strasti
govor porekla
vodiću te pod mrku planinu da čuješ
kako moja majka govori pola ijekavicom
da osetiš ko sam zapravo ja
mješavina gospoštine iz temelja rimskog grada
gde mačka od grada do grada krovom putuje
i gde su grobovi živi u porcelanskim tacnama
sa po jednom glinenom vazom na čelu
i mešavina bitaka koje se sa siromaštvom bore dušom
pod krovom gde se kristališe sneg do pola prozora
u vreme velikih sanki
vodiću te na vale lude reke
da ruke moje meke
27