brda za vetrenje duše
jara vrelog betona pod kičmom
slab protok struje kroz kosti
i noć duga
duga noć nesna nad tvojim snom
krenula sam opet na zapad
pod izgovorom bola u ramenima
okačila sve svoje na sopstvena pleća
i nosim se teško
al se nosim
možda se malo i ponosim
ovim crtežima duše sa satojkom duginih boja
i lekovitim maštarijama kojima sam vična odvajkada
u zavaravanju tragova stvarnosti
al
sve je nekako ipak tužno
rođeni moj
i tople kupke i mirišljava ulja za opuštanje i vodena para
na prstima smežuranim od masiranja dubokih šara bremena
i štitnik od sunca kojim se pokrivamo
da ne izgorimo
od sebe ne izgorimo
i ponekad mi se nadimci zaglave
kako ono beše kažu
kao knedla u grlu
valjda zato što je sve to tako moćno opisano
u nekim romanima sa zapetljanim zapletima
koje pokreću vrtlog srca punjenog vriskom
valjda zato što je svak na ovome svetu ipak samo sam
rođeni moj
ono kad se nismo sreli
kad se prvi put nismo sreli
vezivao si pertle
zagledan u jedan kamičak
koji je blistao u miholjskom letu ciganlijskom
videla sam misli kako se prosipaju po sitnom šljunku
26