Bio je divan proljetni dan.
Čekao sam da prođe.
DIKTATURA
Dikatatura raspolaže
s tisuću klaunovskih lica
koja nas plaše u snovima.
Diktatura ima tisuće imena.
Ima tvoje i moje lice.
Tvoje i moje ime
i naše ruke grube i nježne, besposlene
ili začuđene nad tijelom koje dodiruju.
Zovemo je ljubav, od milja, tepamo joj tako,
šuškajući, blesaveći se,
uzgajamo je uz svečanu glazbu
jer drugačiju glazbu naše uši ne čuju.
Postoje noći u kojima zamišljamo -
naše dijete je jedna od zvijezda na proljetnom nebu.
Dohvatit ćemo je jednog dana.
Naši prsti će biti dugački i mekani.
Ubrat ćemo austronauta u pelenama
poput breskve.
Mi mrzimo navike jedno drugog
ali svakog popodneva zajedno ručamo
i katkad izađemo u grad sretni
i svi se okreću za nama.
Pijani su
a i mi idemo piti
u jedan mali zadimljeni lokal
s glasnom glazbom i potištenim ljudima.
Proljetni sumrak je rumen i nježan
kakvim ga svatko zamišlja
i grad se kao zapušteno dijete divljački ceri
ali zato rijeka
opisuje blagi roditeljski osmijeh
oko njegovih umornih obala.
228