Marko Tomaš
TRI PJESME
DIVAN PROLJETNI DAN
Tog dana
htio sam se baciti s balkona.
Na onu stranu ove smrti.
Sunce mi je udaralo u čelo,
ograda je bila rasklimana,
nesigurna poput mojih uvjerenja.
Dolje, na trgu Slavija
autobusi su letjeli
na krilima osiguravateljske tvrtke,
zemlja je podnosila previše ljudskih pogleda,
koji su rastvarali asfalt.
Zato, shvatio sam, hodamo po crnom blatu,
svakog dana, utopljeni do gležnjeva
ali neprimijetno tonući sve dublje
vraćamo se domovima otečenih nogu.
Gutao sam cigarete.
Htio sam posegnuti za rakijom.
Ruke su mi drhtale.
Što ima s onu stranu ove smrti?
Tamo su bile privlačne misli, gotovo utješne.
Plakao sam na kauču pred upaljenim televizorom.
Na zaslonu se odvijao neki suzni rastanak.
Zagrljaji nalik udarcima,
poljupci poput odgurivanja.
Volim te poput kletve.
Htio sam postati ptica
koja najednom zaboravi letjeti.
Svakako ću skončati
u kavezu grada
ispod ljudskih pogleda
u nečijem srcu kad umreš
povijesti je kraj.
227