ŠTO RADIM U ŽIVOTU
Pokušavam pronaći mjesto kojem pripadam.
Dočekujem četrdeseto po redu proljeće.
Obuzima me dosada, malodušnost.
Drhtim svakodnevno, osjećam strah, neobjašnjiv.
Gulim naranče, to jedino zimsko sunce i nadam se dobrom zdravlju.
Nadam se da ću se jednom pošteno naspavati,
ustati kao oličenje nove slobode, hrabar, umiven.
Sanjam more, sol i brod.
Grizem meso. Ujedam vlastitu ruku.
Nema me nigdje osim u tebi.
Taman sam kao zatvoren dlan.
Presađujem stare ljubavi u baštu iza moje kuće
ali ništa ne izrasta, u mojoj glavi
velika smokva još uvijek baca sjenu na moje djetinjstvo.
Ovdje nedostaje sunca za moje cvijeće.
Ipak sam rijeka i pokušavam pronaći grad za sebe.
Jednom da propnem konje mostove okrenute nebu.
Pamtim grudnim košem.
Čupkam travke i stišćem cigaretu.
Posmatram proljeće u oku mog psa.
Izaziva me na igru.
Porađam dijete koje izlazi na livadu,
gazi cvijeće i uzima štap koji baca prema krošnjama.
Dijete i pas su savršenstvo.
Negdje mora postojati mjesto za našu igru.
Marko Tomaš je rođen u Ljubljani, 1978. godine. Kod raznih nakladnika
objavio je 6 samostalnih i 3 skupne zbirke pjesama. Dnevničke zapise, eseje,
političke i sportske komentare objavljuje na internetskim portalima
zurnal.ba, lupiga.com, glif.rs te u časopisu Urban Magazin. Novinske
tekstove objavljivao u Feral Tribuneu, BH Danima, Glasu Istre. Vodio je
kultnu splitsku knjižaru Utopia. Pjesme su mu prevođene na desetak
svjetskih jezika.Kraće ili dulje vrijeme živio je i radio u Kljajićevu, Sarajevu,
Zagrebu, Splitu i Beogradu. Trenutno živi i radi u Mostaru.
229