ne da se kupiti ni slikama bogate mladosti
ni veštačkim osmesima ni spretnošću
da svaki točak okreneš na svoju vodenicu
nema vode u priči
osim one kojom nas uče kad smo mali
gde zeka pije vodu
ako si zvečku iz udubljenja ispustio
nije se se ona razbila
drugom je nekom u san zvecnula
jedino tvoj dlan pamti mesto gde je bila
a
stvarno
je l voda može da stoji
tamo gde zeka pije vodu
ako priču okreneš naglavačke
putnici bez voznog reda
da
ja pišem roman o vozovima koji nikada ne kasne
i često nabadam lišće usmrćene jeseni
i skupljam žirove pod pazuhom
u njemu je jedna velika rupa u koju slažem
sve psovke na svim jezicima ovoga sveta
što mi bar malo nisi tu
ej gde bismo sve mi stigli
da se kojim slučajem namerno okrznemo rame o rame
dok čekamo taj tačni voz
koji prevozi istine s kraja na kraj sveta
a laž izbaci u prvi nepovratni vrtlog
skoro smo se mislim sreli
pravio si se da čitaš od kiše osušene novine
i pušio se čaj od lipe s medom
što mi bar tada nisi rekao
koliko se dugo poznajemo po obrazu
i po odrazu kojim ulećemo u nedaće
što mi bar jednim migom ne kaza
sedi tu da ćutimo
22