Uzalud
Gordo se uzdiže jutrom
Rosa među listovima
Promatrajući poput Golijata
Brzoplete udaljene vreline
Koje u transu ruše kraljevstvo
Pod okriljem sjene izgrađeno
Od sušte suprotnosti i tvrdoglavosti
Sada na izmaku sjećati se samo može
Kapi što ponovni zalazak čekaju
I priliku da opet sagrade srušeno
Neznanje
Šta krije sjeverac od juga
Pa se samo u prolazu sretnu
Ne razmjenjujući ni pogled
Nego samo dodir struje
I miris tuđe daljine
Apatija
Buđenje pod plafonom poznate boje
Je samo početak putovanja u monarhiju
Zaključanog kralja smetljišta
Koji bješe prognan sa prvim govorom
Još se ponegdje šapće o tome
Očistite ono što se očistiti može
Uradite ono što se uraditi može
Ali zid izgovora se ne dade pomjeriti
Žandari ga opkoliše u protestu
Hitro mu vezujući usta požuriše
Proklevši ga da traži ostatke sebe
U svakom zgužvanom papiru
Njima čudnih jezika i stranih pojmova
Ponovo
Dan nakon budućnosti
Stajat će uspravno
Obasjan tamom
Koju je nosila prošlost
Neznatan bijeg
Iskati dugovječnost je
Premal zalogaj za one
Koji ne žele ugledati
199