Kenan Sadović
NEKA PISANJA
Cikličnost
Vrane se rado vješaju
Gdje nesretni mostovi
Visoko spavaju
Mogućnost
Da kao nekadašnji Kublai Khan gospodarim
Tundrama i prostranstvima daleke Azije
Pričao bih priče o osvojenim gradovima
Što se nižu kao dani u mjesecu
Kako su gorde i poslušne ulice
U harmoniji dok se izgovara moje ime
A moja duša žedna i revnosna išla bi
Do još daljih planina da se napoji
Brojeći latice proljeća i pjesme
Što je nekadašnji Kublai Khan pisao
Miris noći
Opet će me privući toplina noći
Što puna obećanja nudi saputništvo
Krijesnicama koje tuđe svijetlo traže
Vatrenim vriskom što od tačke do tačke
Leluja tražeći dio mašte da poprimi oblik
U blizini dodira bez ijednog zida između
Svet kao osjećaj i proklet kao krug
Strah
Sanjarenja u dimu iz lule nose me
Do kuće na plaži koja samotno
Broji plime i oseke nadajući se
Da jedna neće preteći drugu
Svjetlo života
Svjetlo dugo osam minuta
I još kraćih dvadeset sekundi
Rezbari naličje svakog ogledala
198