Podsjeti me da ima strašnijih gladi od ove za njim,
Nenaseljivih luka,
Brodova kojima otplovljava sve što želiš
Jer sve želiš,
Na gomili sve,
Ljude i zupčanike,
Brodove bez putnika,
A putnik je jedan,
I svaki brod se pretvara u prisustvo ili odsustvo njega,
I tvoja glad je glad za njim,
I moja je glad za njim,
Neznan je i meni i tebi,
Što nikad ne pristaje u luku,
Što nikad ne pristaje na mene,
Odlazeće i dolazeće čudo,
Nježno čudovište,
Držač naše vatre u rukama!
Ahoj, Pesoa,
Čuješ li!
Zar nisi mene predskazao
Kako te dočekujem
Dok Apsolutnoj Daljini ploviš.
Malo je biti ja,
I širiti ruke ka tebi,
Iz prošlosti trajućeg Trenutka,
Ovu pomisao mi oprosti.
Ali pusti me da te zovem,
Želja se žari,
Udružimo se!
Naglo se zločin osmišljava,
Noževi su brži od vjetra,
Oči se kostriješe kao kandže
A koža se pomamno skida –
Kad nećeš da se pojaviš,
Okomiću se na bilo koga.
Moj muški pol erektira
Moja glad za prodiranjem se rastvara,
193