*
U venama mi je svrab starice.
Neko je na mojoj donjoj usni
Podmetnuo tri vatre
Da me podsjeti na grijeh
Oca mi i majke,
I moj.
Na količinu prosutog muškog sjemena.
Za najmanje tri moje materice.
Za materice svih žena.
Kad je mjesec mlad.
I star.
Kad kiša svih gradova pljušti
A žeđ se nadima.
Kad zov pulsira iz davnina,
A ja se rastegnem kao odrana koža
I primim sav vazduh
I postanem gajda,
Životinjska akustika,
I kriknem!
Boli me nadlanica,
Svrbi me ruka mog svirača,
Perem je,
Trljam do ukrvljenja,
Hoću da prođe taj urlik epitela,
Da na smrt iskrvari
Urlik neutješan,
Namijenjen slijepima i sitima,
Bogaljima koji se ne nadaju novim rukama,
Spavačima,
Jalovim grlima,
Svim otkinutim ušima
Vrištim urlik bešuman!
Zemljo, pokopaj ih!
Dođi Pesoa, ljubavi,
Kontrakcijo moje želje,
Daljine približi.
192