Nemam lice, a kad bih ga imala, samo bi vas plašilo. Na šta onda i
pokazivanje grimasa kad svet voli samo ravnomerno uobličene konture,
dobro modelovane izraze. Moje bore, duboke i tamne, razrovale su
površinu kože, uh, kao bujica zemlju. Brazde oivičava oklembešena koža,
pegava, tanka i žućkasta. Ne gledam se u ogledalo. Ni nemam ogledalo. Ja
sam to prevazišla odavno.
Hteli biste da m e oterate, ali ne možete. Izbijam iz svake vaše reči, lomim
kičmu pogledima i dodirima. Mrzim i mrzim najviše kad ste srećni i
zadovoljni. Volite? Vi volite? Ubediću vas da ne znate šta je ljubav. Žrtvujete
se? Ubediću vas da nije potrebno. Niko neće reći „hvala”.
Mislite da ste srećni i olako širite osmeh oko vas, a ne znate – osmeh je tako
krhak, treba ga štedeti. Osmeh se najlakše raspadne u paramparčad i
postane vrisak, plač. Vi se čudite? To je zato što vas nije zadesilo! Letim sa
košavom ulicama i gledam neke još uvek vedre, njih još istinska tuga nije
dotakla, još nisu otišli na groblje, nisu sahranjivali, nisu morali da bace
grumen zemlje na sanduk voljenog. Tek će vas udariti. Mislite da znate šta je
život? Dok ne zaboli, dok vam se ne zarije u stomak i provrti, ništa videli
niste. Bolje ćutite. Zato se ja krijem. Ne razgovaram. Odmah me iznerviraju.
Ubiju. Ja samo hodam, letim, zavijam, ističem, nema me i ima me svuda.
A što volim strah! Kad se uvuče pod vašu kožu, protrese vas čim izađete na
ulicu, jer svi su srećniji i zadovoljniji od vas, zar ne? Aha, znam taj osećaj.
Pogledaj samo onu. Da, onu, u tigrastom. Ona đipa svako veče uz turbo-folk
i lakira nokte kao da otkriva neki prirodni zakon – ali ona zna zašto je tu. Je l’
tako da ti izgleda kao najsrećnije stvorenje na zemlji? A on! Pogledaj ga,
merka sopstvene mišiće u odrazu autobuskog stakla. Voli ih. I čeka da se
devojke zakače za naduvane bicepse. I on je srećan, ma najsrećniji na svetu!
Hahahhahahah. A samo ti nisi! I nikad nećeš biti! Hahahhahahaha. Kako se
samo plašiš! Vidi onog žgoljavka kako sedi i podvlači neke naučne gluposti u
knjizi. On radi na fakultetu i misli da je otkrio ceo svet. Mnogo je
vaaaažaaaan! Nemaš pojma koliko! U stvari, imaš! Hahahahhahaha, onoliko
koliko ti nikada nećeš biti! Jaooo, a kad vidiš parove. Drže se za ruke, maze,
ljube, tepaju. A ti im zamišljaš kraj! Jer, jasno je i tebi i meni da mora doći
kraj. To svi znaju, osim zaljubljenih idiota. I ti im se smeješ kao i ja, samo se
praviš. I plašiš se, plašiš, joj kako se samo plašiš da ti nikad nećeš protepati
ništa i ruke će ti biti večito prazne. Hahahahhahahahah. Kako mi je smešno,
stomak me boli! Dok su tvoje ruke prazne, moje su pune i ja znam zašto sam
tu!
98