BKG № 33 BKG 33 | Page 77

Onomad vraćajući se od tebe išla sam prema kući i vidjela križ na kom je Isus. Gledao me je kao da zna. Zna taj sve. Zna, zna. Mislim da nam je čak i sve grijehe oprostio. A noći, one naše, one zločeste, kradene, neka nas kriju. One su nam saveznici. Mogla bih i ljubav voditi sa tobom na bilo kom mostu u tvom gradu. To još probali nismo. Pamet nam ne smeta. Zar ne? Posebno meni. Znam, voliš me. Znaš, volim te i šuti. Pokvariti ćeš sve ako išta kažeš. Samo šuti. Neka me šutnja čvrsto zagrli. Ruke su mi važne. Znam šta znači kad me zagrneš njima. Dobro si čuo. Volim te. Da, napiši slobodno pjesmu : “Kako sam ušao u njenu pjesmu”. Objelodani. I bez inicijala, svi će znati tko smo. A kad je nas bilo briga šta iko misli ili kaže. Dobro je, svi šute. O nama. Čekam novu kišu, da budemo opet mokri, da te gledam kako se svlačiš i da oku prijaš. Da čujem ono, “koliko sam te želio". Ludilo je kad smo zajedno. Neću ti više ništa pisati. Ti i onako sve znaš. A ja? Možda. E, A ZNA REĆ -Šta ‘oš da ti donesen, pisalo je na poruku u koju san gledala ka inkartana. Da šta oću? Neću ništa. Da - da donese? Ma dođi ženo i donila si sve šta triba. A onda jesan, ka da nisan tila, napisala san jon da ne ispaden nekulturna. - Donesi vonj brnistre, pinku sunca i kap soli, računajući, šta’š nosit. Jeman sve. A ako baš triba štako nosit onda nek donese oto. Niko normalan ne more uvatit vonj brnistre i prinit ga simo a ni pinku sunca, ma ni mrvu soli. I došla je. Cili dan san se ja tramakavala po gradu jerbo san jemala goste iz Bratislave i ka svaki dobri domaćin morala san in pokazat grad. Je l’. Ae. Nikako da se nas dvi trevimo. I na kraj dana eto mene napokon do nje. Kasna je ura bila. Jemali smo večeru i normalno, ko uvik zanji doje. Ja. A ko će drugi. Svit lipo ji a ja ulićen. Nisu se dali omest. Niko ne diše, svi jidu. Za stolon lipi niki svit. Vidin jednega smijulji mi se, sve me ništo pita i normalno da ću ga pitat koji je. Mislin se šta si se čoviće zalipeta za me oli ne vidiš da ovod jema lipjega svita od mene. Normalno kako san ja ebete ka 77