I na kraju, gotovo da i zaboravim raznesena emocijama. Odlazim od njega
noseći neku novu sliku mora i jedrenjaka naslikanog uljem na platnu u
zlatnom ramu, poklonjenu mom mornaru kako reče slikar, za uspomenu, u
nadi da će naše poznanstvo prerasti u prijateljstvo.
On, Sead, negdje u dalekoj zemlji Norveškoj zna za jedno od nas dvoje,
vlasnike njegove slike, nekim čudom poslane na Međunarodnu koloniju
književnosti, da bi se baš tu sreli a ja vam ispričala našu priču.
A vi, poštovani čitatelji, molim lijepo, oprostite mom labirintnom
ponašanju, raspoloženju i recite mi: „Da li je ovo slučajno“?
SAMO DA TI KAŽEM
Lijepa si, rekao si jednom u mraku i još jednom ponovio, lijepa si, upalio
svijetlo, a ja sam otvorila oči da znaš da te čujem.
Željela sam da ostaneš pored mene da čekamo jutro i gledamo izlazak
sunca. Čak bi bili i u prvom redu, samo da si mogao. Ne, morao si ići.
Poljupce si mi vraćao kao bumerang a ja, ja sam shvatila mnogo toga. Jedno
smo kada smo sami, kad se krijemo, kad ne smijemo. Neka tako ostane.
Rekoh ti onda. Samo si greškom tuđi. A moje usne? Prosto tužno zvuči.
Odavno ih koristim za nošenje ruža na njima, psovanje, pljuvanje,
zviždanje.
I volim te kao kad smo se sreli onog dana dok je padala kiša i kad si rekao da
ću biti tvoja a ja, ja ti nisam vjerovala. Uostalom nikada ti ni ne vjerujem.
Bolje reći sa tobom sam ali te ne uzimam za ozbiljno.
Da, da, volim te. Na poseban način, onako kao da neću, mada znam da te
nemam da bih davno umrla od dosade, sivila i nemanja tebe.
Ne shvaćaj me ozbiljno. Budi tu kad te trebam, ostalo ćemo lako.
Znam da bih mogla raditi noću da nas prehranim iako više nisam u
godinama kad sam nekome poželjna ali bih mogla. Doduše, ne baš u Mulen
Ružu, ali u nekoj kafani, što da ne, samo da hoću ili da hoćemo. Nego smo
sebični i jedno i drugo. Mi zapravo volimo sebe i nas uklapamo tu i tamo.
Znam da ti značim i da me voliš na jedan čudan način. Ništa manje nego ja
tebe. I to je ljepo. Neka ostane tako. Ništa ne mijenjajmo. Dok traje budimo
svoji. I šutimo. Duže ćemo trajati. Voli me kao do sada i velim, ništa ne
mijenjaj. Dovoljno je da znam da te mogu imati kad želim. Nama ništa ne
treba osim nas. Zar ne? Mi, i točka.
A volim, nije da ne volim. Jebeno dobro izgledaš u ovim godinama. Volim
tvoje tijelo, tvoje ruke. I ne gledaj me tako. Opet ću pogriješiti.
76