Čulo bi se koji put kako bi vatala ariju ka da je pritišće u prsa. Ko zna. More
bit je bila štufa svega. A more bit da je samo uzdisala za onin lipin danima ka
su svi bili okolo nje.
Znala je baba Mare sve po redu ća jema unutra ali jon se parilo da je proju
gricule od sriće ka’ ga otvori, ka i ka’ povonja levandu koju je redovno
minjala da se gangrice ne uvuću u robu. Grijota bi bila da je beštije izidu.
Na podan baula je bila vrićica. Vazela bi je. Popizala, otvorila i slagala jedan
po jedan medajon od oni najmanji do oni veliki, lipi, žuti. Zlatni.
Svi su na broju, zakjučila bi i vazela ih pa vratila u vrićicu crljenu od pliša.
Jemalo je tot i rećini i jaglic za kularin, tri korduna, veri, braćoleti, kadeni.
Znala je baba Mare kome je ča naminila. Ni jon triba lapiš ni karta da zapiše.
Znala je ona ča kome gre. Tila je ona sve to podilit dok su jon još teple ruke.
A znala je da jon i vrime kuri.
Gledala bi u baul i ronjala sebi u brk. More bit da se sama sa sebon karala
jerbo je cili život bila sama i kapo o’ kuće, čekala svojega kumpanja da se
pojavi a dok njega nima, bidna se morala karat sama sa sebon.
Ni bila kunkviža. Dapaće.
Noćima je sidila i čekala. Duge su to noći bile. Parilo jon se, nikad proć.
Došetala bi do ponistre. Potegla koltrine i dugo, dugo gledala u noć ispri
sebe. Brojala je svitla na koće, na pućinu i brojala koliko još dok se On vrati
sa vijađa... Ni da ni bila kuntenta.
Nigdir u štradu daleko od njene ponistre čula se serenada korteđanti. Lipa
je to pisma za ćut. Siti la se ka su njon dolazili u serenadu. Sitila se svoje
matere, oca, brata. Jednega, drugega. Nonota moga. Nikoga više ni bilo.
Vrime i je satralo. Ostala je jedina. Godine su ćinile svoje.
Ka bi je štufalo, vratila bi se i sela na koćetu. Složila cavate i legla.
Sve jon je vonjalo na lušiju. Pogledon bi ćirnila u leroj. Vidila koja je ura. Po
bota je već prošlo. Zlamenala bi se a potla? Potla bi udunila šteriku i u
mraku kroza koltrine ćirila u misec ća bi uliza kroza ponistru u njenu
kamaru.
San bi je privarija.
Ujutro ka’ se probudi navukla bi bičve, obula cavate, obukla šotanu, vezala
traveršu, stavila kjuć okolo vrata. Fijok stavila otraga na vrat a kjuč uvukla u
njidra i rukon provjerila je li je na svomen mistu. Stavjala je prid zrcalon
72