Nema neko posebno ime. Ima često prezime. Nije znala kako se ustala kada
je shvatla da su je prozvali. Koljena su joj drhtala a Veki se nije vratio s
pušenja. Na kraju sve moraš sam. Ušla je u ordinaciju. Jedan zubar je
previše, a kada ih je troje uz studenate koji stoje kao svijećice zaljepljene o
tri zida, zamute ti se oči. Stolica je svemirska. Sve sa stolicom u medicini nije
dobro. Ginekolog, naprimjer.
-Sjednite, odmaknuo se glas od kompijutera.
-Aha.
Svijet je premalo mjesto za strah i počinje u ustima.
-Aha, ponovila je, ali se nije pomakla niti milimetar.
Nije ju prepoznao. Odahnula je.
-Dakle, pregled plus vađenje.
-A , ne!
Tri bijele kute su se nasmijale.
Samo joj je još to trebalo.
Primila se za nešto. Za rub stola ili ormarića. Za nešto.
-Jeste li dobro? Bljedi ste?
-Ne, nisam dobro. Bojim se.
Namrštio se. Tako se namrštio kada mu je rekla da je spavala samo s jednim
prije njega.
-Možemo polako. Za početak sjednite.
Sjela je skvrčenih nogu.
Prije deset godina su se poševili u studentskom domu.
-Otvorite usta, samo ću pogledati! AAA!
Poševili su se prije nego što je saznala da će biti zubar. Nije dugo trajalo,
iako je bilo izvrsno.
-Mora van. I ovaj do njega isto. Vadimo li? Ili pišem da pacijentica nije
spremna za operaciju? Što da radim?, zapitao je starijeg kolegu.
-Što pacijentica kaže?
-Pacijentica kaže da definitivno nije spremna...
Jedna studentica nije zadržala pokerski izraz lica. Odmjerila ju je ženski.
Nemilosrdno. Od glave do pete. Okrutno se vratila na nakupljeno salo na
trbuhu.
-Dođite za tjedan dana da Vam ne propadne uputnica.
-O.k
Njegova ramena su ostala snažna i jednako uspravljena.
-Možete uzeti i nešto za smirenje, ako će pomoći.
Otpratio ju je do vrata. Zaboravila je koliko je visok. Predao joj je papire.
Tiho. Ispod glasa, gotovo kao šapat, ali nije bio šapat, začula je:
59