-Kosa ti još uvijek fino miriše.
Nije stigla reagirati. Proderao se službeno:
-MRKONJIĆ! Mrkonjić Ana!
Dotrčala je neka jako uplašena žena, a on joj se smiješio. Smiješio joj se isto
onako kako se smiješio njoj kada ju je prvi put poljubio.
Čim je nogom stupila u čekaonicu, vidjela je Vekija kako nervozno šeće.
Opazio ju je i uhvatio u zagrljaj.
-Oprosti, jebiga, oprosti, što je bilo?!
-Ništa, samo me vozi kući,nije bilo baš ništa..nisam mogla...
Suze su iskočile van zbog šoka i laži.
-O jebemu miša! Idemo... Pričat ćeš mi doma.
Tijekom vožnje u autu stigla je razmišljati, kako Vekija nikad više u životu
nije voljela, nego kada je pristao ići s njom zubaru. Stari ljudi su vjerovali da
sa svakim izvađenim zubom, umire neka ljubav. Znala je da kada dođu
doma, parkiraju auto u garažu i uđu preko praga, više neće pričati o ničemu.
Zub je sitna stvar i smješno da toliko sitna stvar može uzrokovati krupne
bolove.
Josipa Marenić je rođena 1982. u Zagrebu. Zavšila je studij teologije na
Katoličko bogoslovnom fakultetu. Pohađala je radionice za prozu u Centru
za kreativno pisanje. Piše poeziju, prozu i ima objavljen znanstveni rad,
Teologija hrvatskih marijanskih ikona na izabranim primjerima (Nova knjiga
Rast). Poeziju je počela objavljivati u različitim zbornicima i časopisima
(Zarez i Riječi, Matica hrvatska Sisak). Objavila je zbirku poezije Let ruku (u
vlastitoj nakladi), druga je trenutno u pripremi. Osim pisanja poezije,
pokrenula je književnu tribinu Pjesnički dvoboj koju organizira i moderira u
Centaru za kreativno pisanje čiji je vanjski suradnik. Aktivno sudjeluje na
tribini Jutra poezije, gostovala je na Zagrijavanju, sudjelovala u Noći knjige,
poetskoj tribini Odvalimo se, Stihovnici u Sisku i Sesvetskom maratonu u
poeziji. U prozi radi prve korake i priče su joj objavljene na portalu Bookse i u
zborniku knjižnice grada Samobora.
60