Humani pokušaji da život učine udobnim. U prošlosti su liftovi imali luster,
drvenu klupicu i crveni tepih. Kavaliri nisu znali da ostave ili skinu šešir na
glavi. Marinine dostave izdojenog mlijeka. Ton glasa o papirima za razvod.
Ona nikada nije govorila jebiga i njegove povremene odlaske u Irish pub
doživljavala je aktom barbarizma. Kada joj je priznao da se boji lifta,
pogledala ga je očima kakve imaju princeze iz bajke, kakve je genetika
presudila Damjanu, počela se smijati i prenositi informaciju usmenom
predajom njegovoj ekipi.
Nije se želio pogledati u zrcalo. U njemu bi vidio priliku s podočnjacima,
flekama na kravati, prikazu vampiraste puti, zgrčenog dvometraša. Čovjeka
koji sinu nikad neće reći istinu. Otac je postao onog dana kada se pristao
voziti s njim u liftu. Ni za kog drugog ne bi ovo trpio. U nekom trenutku se
počeo gledati u zrcalu.
-Ako je i postojala Kula Babilonska, dam se kladiti da je bila u obliku lifta!
Osjećao je kako gubi kontrolu pod stopalima. Pojavila se vrtoglavica. Da je
sam, već bi odavno pritisnuo gumb i histerično izjurio van na stubište.
-Ne bi baš bilo zgodno da te ispustim. Tko zna koje bi bile posljedice?
Zauzdao je i vrtoglavicu. Negdje na pola puta gore Damjan je napokon
zaspao. Odahnuo je onog trenutka kada je stao na tlo koje se nije micalo
pod njegovim stopalima. Dijete se smješilo. Doživio je katarzu ravnu
adrenalinskoj pobjedi u parnici. Pronašao je svoj osmijeh u sinovljevom. Kao
izrezani.
ZUBI NE ZNAJU ZA BLEF
Zijevnuo je pokraj nje na kričavoj narančastoj stolici. Možda zato nije volila
narančastu boju. Zijevnuo je i otkrio je punu dimenzionalnost svog zubala.
Bila je ljubomorna na njegove kockice.
-Što je?
-Ništa.
-Ljuta si na mene.
-Nisam.
-Ljuta si.
-Nisam ljuta Veki. Bojim se. Da nisi tu, već bih pobjegla iz čekaonice.
-Ne budi smješna.
-Zašto je prihvatljivo da se ljudi manijakalno boje paukova, munja i
gromova, čak i antiknog namještaja, a zubara ne?
57