BKG № 33 BKG 33 | Page 56

tek šutjeti kad on nauči govoriti? Dotad ga gledam kako jednom ručicom pokušava uloviti drugu. Blagajnicama u Konzumu je sladak. Svim blagajnicama je sladak. Zaustavljamo se u prizemlju. Ponovo pritišćem gumb. Želudac mi se grči. -Sada se još i smiješ? Ma nemoj! Lansiramo se u vis. Sjetio sam se putovanja u Pariz. Ostao sam čekati Marinu u podnožju Eiffelovog tornja. Ona se dolje vratila sretna i napaljena. Riskirali smo. Ipak smo u Parizu, rekla je ona prije nego što sam svršio. Zamrzio sam svakog pojedinog mobilnog spermija u svom tijelu. Stvarno ga nisam želio. Bio sam svježe zaposlen u odvjetničkom uredu. Očevi koji zlostavljaju sinove, sin koji zatuče oca letvom, sin krade oca zbog droge, sin prereže grkljan očevoj majci...Mogao bih nabrajati u nedogled. Nabrajati! Teretna dizala, bolnička dizala, stambena, panoramska, poslovna, trgovački centri. Nisam više znao jesmo li gore ili dolje. Definitivno između. Damjanove ručice su se smirivale ubundane u dekicu. Sumljičavo sam ga promatrao, ali uzalud. Test je presudio. Gore – dolje. Odavno mi je prestalo biti udobno. Zaljepio sam se na metalnu stijenku lifta i napeto slušao prigušene mehaničke zvukove. Kada bi bili toliko bezazleni na liftovima ne bi postojale tipke za alarm, upozorenja o ograničenoj tjelesnoj težini ili nadrealna molba da ga se ne koristi u slučaju požara. Nije pitanje straha, neprirodno je, objasnio sam psihijatrici. Nabrajat ću ti Damjane, jer nema nikog tko bi me spriječio: -Sve prijevozna sredstva krivudaju. Osim uspinjača, a ni u njima mi nije ugodno. Sve na svijetu krivuda. U liftu nema sjena, ali ima odraza. Nepisano je pravilo da drugog ne smiješ gledati u oči. U meni se uključi rengenski vid i znam da sam u kutiji koja visi na sajli! Jebem ti Arhimeda i jebem ti Henrya Watermana! Jebi ga! Možda ne bi trebao govoriti pred tobom toliko jebiga! Jebi ga jesi li ti to sad prdnuo? Krasno! Damjan ga je ozbiljno promatrao. I on je njega ozbiljno promatrao. Sin ga je čvrsto primio za rub rukava. -Ozbiljan problem. Samo da znaš, čim ti izrastu zubi, selimo odavde! Penthaus je i tako ideja tvoje majke. Dobar pogled.... Učinilo mu se da je Damjan uzdahnuo. -Jednom sam i zaglavio! To se ne zaboravlja! Vatrogasci su me vadili van! Iz lifta u jebenoj knjižnici! Damjan mu se nasmiješio. Lagano. Sve češće je sklapao vjeđe. Nisu ga smetali mišići u rukama. Bicepsi su se već naviknuli na teret. Smetalo ga je sve ostalo. 56