blizanke! Jedna mu sjedi s lijeve strane i nešto govori, a dok govori
nezgrapno maše rukom. On je ni ne gleda u oči. Bulji ispred sebe iznad svoje
trbušine u sunčanim naočalama, bulji ispred prema kolačima na stolici i ne
da mu ih se uzeti, a želi. Druga je s desne strane. Ne dodaje mu kolače. Nos
je zabila u Dnevnik jedne lastavice. Povremeno otpuhne dim cigarete i
popravi naočale za čitanje koji joj klize s nosa.
Čujem se da govorim, jer predugo buljim.
-Dobro jutro, danas će biti vruće!!!
Ali slika je nepomućena. Oni pripadaju svojoj kući koja više nije napuštena.
Ulazim unutra i još ih promatram iza heklane zavjese. Opraštam se.
Podižem zid. Blizanci su mi uvijek bili viktorijanski jezivi. Ni blizanke nisu
bolje. Možda je ljubazna, predivna, baletna, možda čita Dnevnik jedne
lastavice, ali nekako mi više nije zanimljiva kada nije unikat.
Uostalom, izgledaju tako spokojno, kao da se nikad neće razvesti, kao da će
ostati zauvijek sljepljeni.
UMANJENO TIJELO
Kada me jednom bude pitao, a pitat će me, što sam napravio, kada sam
saznao da ću postati otac, servirat ću mu priču o opijanju s ekipom u Iris