meso pod kožom potpuno napeto uz kosti i odaje sitne mišiće. Ona napravi
koji korak nogom u espadrilama i širi rublje kao baletna plesačica. Plava
haljina od indijskog platna leluja u zakašnjelom ritmu oko nje. Ona ne cijedi
odijeću i ne drži nezgrapno kvačice u ustima. Iskusna je. Samo ju protrese na
vršcima prstiju, jer štrik nije napravljen za nju, previsok je. Zatim zadnji put
saginje prema meni kruška- stražnjicu, uzima prazni lavor i trčeći napušta
pozornicu.
3.
Jedva sam se uspjela javiti na telefon. Odlučeno je da prijašnji vlasnik ipak
ne želi klavir. Sunce se brzo pojavi na terasi. Dobro je, rublje će se posušiti,
ali ne znam kako ćemo piti kavu i kako će se mala igrati, da ju sunce ne
pukne u glavu. Morat ću ga natjerati da kupi suncobran. Morat ću kupiti
nove zavjese, jer su stare premale. Rolete na kuhinjskom prozoru su
beskorisne, zapinju i njih ću morati promijeniti. Zato i kažu da se kućiš samo
jedanom...Čini mi se da su nam susjedi o.k. Na selu nam je najbliža kuća bila
dvadeset minuta. Pogled kroz prozor je bio na šumu, a ne na susjedu koja
čita na balkonu. Ovdje netko čita!
4.
Počinjem voljeti što ne stiže staviti zavjese ili ih ne može pronaći. Počinjem
voljeti njezine pokrete dok briše suđe s kuhinjskom krpom. Krpa savršeno
prati njezinu ruku, a ona je besprijekorno uspravna poput akrobata koji
izvodi točku. Znam da mi se može svidjeti žena. Ona ima kratku kosu koja joj
otkriva lice dok stoji cijelu vječnost za sudoperom čija se pipa srebrno sjaji
kroz udaljenost. Čula sam od druge susjede da su došli sa sela, da su mog
prijatelja upoznali u muzičkoj školi gdje ona predaje, čula sam da su kupili
kuću zbog male koja treba krenuti u školu, čula sam da ju je on prisilio da
ostave psa na selu. Nisam čula njezin glas do jučer i jedva sam izdržala da ne
ispadnem čudna.
5.
Zaustavila sam se na rubu tera