vrisnuti Darkovo ime , ali zrak ne izlazi iz pluća . Da ga barem mogu dozvati , kako smo se uvijek dozivali . U tučnjavama pred školom , iza polica supermarketa gdje nas je ona štrkljava prodavačica proganjala metlom , ili kada ga je profesorica književnosti izbacila sa sata . Darko nije nikada volio slova , i točka .
Klecam na travu , potpuno oduzet , bespomoćan kao plastična figurica na prostrtoj mapi rata . Sve psovke , uzvici , pucanje granja i pušaka , sve se spaja u jedan veliki ravni šum dok nijemim ustima dozivam brata . Netko je pored mene kleknuo , naslonio ručni bacač raketa na rame i uz tupi trzaj ispalio prema onoj uzvisini . S druge su se strane uz vriskove razletjela kamenja i tijela . Netko je viknuo : „ To je to ! Nema ih više !“
Tražim krv po maskirnom platnu uniforme . Nema je . Nema krvi . Majku im jebem , i krv su mi oduzeli , ne mogu ni umrijeti kako se umire na ratištu . Pipkam trbuh , tražim rupu kroz koju su galopirali oni konji , prstima tražim crijeva pod nogama . Ništa . Samo bol i smrt koja se kesi u facu , drsko , bezobrazno , sigurna u svoju pobjedu . Ona je pravi neprijatelj , protiv nje smo trebali u rat , u nju uperiti sve cijevi s jedne i druge strane proplanka .
Čiča je navukao hlače i zategnuo pojas , prišao mi i s mukom me pridiže . Viče mi na uho : „ Nije ti ništa !“ Drma me . Zašto me , pobogu , drma ? Zašto me taj pingvin ne pusti da umrem usađen u mokru mahovinu , zabije moju pušku u zemlju s kundakom prema nebu , promrmlja par riječi i ostavi me s Bogom , dok vrane kriješte nebom . Čudno osjećam ovu smrt . Polovično . Osjećam je u svakom organu , ali tijelo nikako da se pretvori u truplo .
Netko je stavio Darka na nosila . Ruka mu mlohavo visi i u prolazu grebe po tlu pored mene . Vrela se krv vuče za njima . Čiča me pridržava s obje ruke , kao da bih se uopće mogao pomaknuti i da me pusti . Darkova je glava nakrivljena prema nama , iz nje crne oči gledaju crnim pogledom u krošnje , u ništa . Netko ih je ispruženim dlanom prekrio i sklopio kapke .
Dugo smo čiča i ja sjedili zagrljeni u hladnoj mahovini . Kao da je znao koliko je vruć metak koji osjećam u utrobi , dok olovo ključa u meni i bol pritišće ramena . Kao u čudu što nas je neki , već raskomadani kreten s druge strane proplanka , dvojicu ubio jednim metkom . Mirno je sjedio uz mene kao da je znao da sam sretan što moj brat nije osjetio ovu bol , što sam je mogao uzeti cijelu . Sebično , kao da sam mu pred nosom pokupio veći sendvič u menzi .
33