- Evo, ništa, tu sam. . . – probava Maja da odglumi mir i dosadu.
- Ma, gde si, budaletino blesava! I s kim si, pizda ti materina kurvinska!
- Slušaj, Savo, gde sam i s kim sam to je moja stvar, znaš. Lična stvar! Ne
možeš tako sa mnom da pričaš.
- Dobro, dobro, nije ti pizda materina kurvinska, nego ti je pizda materina
smotana! Ko te učio tako smotano da se kurvaš da može muž da te uhvati
na delu?
- Šta pričaš ti? – ljuti se Maja ali se i malo i zabrine.
- Eno ti ga muž napolju, ne znam kako misliš odavde da izađeš?
- E, jebi ga – shvati i Maja da je stvar ozbiljna.
- Slušaj, sad ćemo oboje da uđemo kroz prozor. Ja ću da izađem napolje na
ulicu i da odvučem Drakulu dalje. A ti ćeš da uđeš unutra. . .
- Nema šanse, onda će zlatar da priča. . .
- Neće, već je ovaj tvoj magarac reko da te još nije jebo! Može samo da priča
da je hteo, al da mu nije pošlo za rukom. A za to te boli dupe. Dakle, ti ćeš
da uđeš i da ga izvedeš napolje, neka ti ništa ne kupuje, neka ti da pare, kaži
da ćeš sama da kupiš kad ideš u Beograd. Onda ćeš da kupiš neku bižuteriju i
da nosiš kad ti gastarbajter dolazi, a od tih para ćeš da napraviš Drakuli
zube, pa nek te njegovi zubi podsećaju na gastarbajtera. To je pošteno, ako
još imalo voliš tog Drakulu. Jel ga voliš?
- Pa, volim ga – šmrcne Maja. - Malo. Mislim, ne volim ga malo, volim ga
skroz, al ovo je nešto drugo. . .
- Znam, sve znam, ima tako neki pa kad gore - gore za sve, a kad ne gore - ne
gore za nikog!
I sam bi se Sava začudio svojoj mudrosti, da nije sav u znoju i adrenalinu koji
ga ovako nije tresnuo još od kad je hapsio bivšeg predsednika opštine i
ubeđivao ga da ne skoči sa zgrade. Izvuče, dakle, Sava Maju iz auta, ugura je
214