- Eh, ti ga nisi uglavio, pa sad ja da ti uglavljujem! Ne mogu, stvarno ne
mogu. Nije da neću, nego ne umem, bre, ja to da uradim. A radnica, vido si,
otišla kući, Nova godina je. . .
Još uvek skamenjeni Sava stoji u WC-u i ne zna šta bi. Prvo zakopča šlic, a
onda, da se pribere, nasloni čelo na sopstveni odraz u malom prozoru koji
gleda u dvorište iza kuće. Odraz nestane, kao i sve ostalo čemu se čovek
približi. Umesto sebe samog, u razgrađenom dvorištu oivičenom starim
ruiniranim i novim ružnim zgradama, sasvim blizu prozora Sava vidi parkiran
automobil. Najpre ne obraća nikakvu pažnu na auto, prebira po glavi ko bi
mogao biti gastarbajter i da li bi stvarno mogao imati nešto s njegovom
Ljubicom. Odjednom, u parkiranom autu kresne upaljač i Sava lepo vidi
svoju sestru od ujaka Maju kako nervozno pripaljuje cigaretu. Baš Maju.
Njegovu i Drakulinu Maju! Maju u koju je bio beznadežno zaljubljen celo
detinjstvo i mladost. Sad više nije. Nije lud. Maju za koju je i krao one
mirišljave gumice u osnovnoj školi. Maju koja ga je - aaaaah, opeče Savu
tako nekad to sećanje - naučila da se ljubi u usta kad je on imao dvanaest, a
ona četrnaest. Maju prema čijem liku je i namerno i slučajno birao sve druge
devojke, zbog koje se, šta da se lažemo, zaljubio i u svoju ženu jer joj je bila
toliko slična, samo nije imala u sebi Majin žar. Ni jedna žena na svetu ga nije
imala. Žar Majine cigarete rumeni se u mraku, a ona se vrpolji, trlja ušne
resice iz kojih je izvadila minđuše da joj neki tamo mamlaz umesto njenih,
pa prema tome za Savu neprocenjovo vrednih staklića stavi neke glupe,
bezvredne dijamante. Uzdahne Sava duboko, zapalio bi i on, ali cigareta
služi za prekraćivanje vremena, za donošenje odluka i odlaganje akcija, a on
sad mora nešto hitno da preduzme. Mora, mora, i to brzo mora, ali šta da
radi i kako da radi? Ako izađe iz WC-a mogli bi ga videti zlatar i naručilac. A
ako ga i ne vide oni, videće ga Drakula napolju, šta njemu da kaže? Misli,
Sava, misli i – smisli! Sava Lopov, a lopovska je pamet brza. Otvori Sava
prozorče i naglavače izađe u dvorište, pravo pred zaprepašćenu Maju. Uleti
u auto i sedne do Maje, pa joj odmah otme cigaretu i povuče dim kroz
vlažan filter. Malo mu se zavrti u glavi, dobre cigare Maja puši, jače od
njegovih.
- Savo? ! Prepade me čoveče! Jebo te, šta to radiš, manijače! – i ljuti se i ne
ljuti se Maja dok uzima svoju cigaretu nazad.
- Šta ja radim? ! A šta ti radiš, jebem li ti sunce blesavo! – žuri se Sava, a niti
zna put, niti zna cilj.
213