- Vidiš, to me kod tebe najviše nervira, to što si tako malodušan. Uvek zamišljaš najgore. Neki vedar čovek bi pomislio da sigurno ima neki muž ili momak ili švaler koji je zaboravio da kupi poklon na vreme i sad u poslednjem trenutku juri zlatara da kupi neke đinđuve.
Dok stoje na semaforu, rumeni u licu od crvenog svetla Sava se već raduje jer iz daljine vidi zlatarev džip:
- Evo, vidi kako se lepo parkirao na zelenu površinu! Majku mu njegovu, ubio me bog ako i on nije uzeo onaj slikarav kredit, samo se razbacuje s parama, a i troje dece ima.
Kad stignu do džipa, Sava otvara vrata automobila koji Drakula još nije u potpunosti ni zaustavio pred jedinom juvelirnicom u gradu. Pi-pi-pi-pi, čuje se opominjuće piskanje alarma koji ne dozvoljava mangupsko ponašanje. Drakulu to nervira, a Sava pet para ne daje za alarme i sve te fore koje od policije prave fine građane. Otkud policajci fini građani, kad je to bilo:- To će taman da nam bude za ovaj zapisnik!
- Kud češ? – pita Drakula zlovoljno.
- Idem unutra, neću valjda da ga čekam. A i moram u WC, stislo me valjda od ove zime. Ti sedi tu, sad ću da ga dovedem.
Saginje se Sava da se provuče ispod već na pola spuštenih rešetki zlatare, a vrata širom otovorena. Nigde nikog nema, samo se iz dubine radnje čuju glasovi. Sava, okliznuvši se malo po još mokrom, tek opranom podu, šmugne u WC, a odande još bolje čuje razgovor koji se odvija u dubini lokala.
- Ne mogu večeras, nema šanse! Kasno si se setio... – odrešito zlatar nekog odbija u nečemu.
- Svetozare, nemoj da me zajebavaš, moraš to da mi uradiš! – kaže lepo impostiran muški glas.
Tačno, Svetozar se zove Pop Popović, seti se sad i Sava.
211